Poštovani čitaoci naše stranice!

Statutarna obaveza srpskih manjinskih vijeća jeste i njegovanje i obilježavanje važnih datuma iz historije srpske zajednice.

Epopeja II Svjetskog rata i borba protiv fašističkih okupatora (užasne pošasti 20.vijeka) i njegovih slugu, jedna je od temeljnih odrednica historije Srba u prostoru Republike Hrvatske.

Ovu časnu dužnost činimo sa Udrugama antifašista i antifašističkih boraca, kojima je nacionalna i vjerska razlika među ljudima uistinu nevažna.Važna je isključivo borba za istinom o II Svjetskom ratu i antifašističkim univerzalnim vrijednostima,kao zalog slobodnog življenja,kako individualnog tako i kolektivnog.

Obzirom da smo obilježili Dan antifašističke borbe u mjestu Jama između Garešnice i sela Hrastovac-Blagorodovac,a obzirom da se pripremamo kao i svake godine ,obilježiti Dan ustanka naroda i narodnosti Republike Hrvatske u Srbu 27.07.2016,pružamo Vam na uvid integralni tekst našeg dragog prijatelja prof.Rastka Pražića(autora knjige "Civilne žrtve terora Nezavisne države Hrvatske u kotaru Grubišno Polje"),koji govori o političkoj situaciji u Banovini Hrvatskoj pred sam početak II Svjetskog rata.

S poštovanjem!

Darko Karanović,

predsjednik VSNM BBŽ

                                                      NA MJESTU ZVANOM  "J A M A"

     Sastali smo se ovdje  povodom 75. godišnjice  početka oružane borbe protiv okupatora i kvislinško-ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH-a).

     Mjesto na kojem smo se sastali je jedno od legendarnih mjesta te borbe. Legende se ne mogu zakonom ili uredbom  zabraniti. Spomenik se lako može srušiti ali pamćenje se ne može ukinuti.

     Dr. Pavle Gregorić, jedan od najuglednijih komunista, učesnik ruske revolucije s dugogodišnjim iskustvom rada u ilegalnim uvijetima, ovdje je postavio svoju bazu iz koje će djelovati. S garešničkim komunistima za bazu je izabrao mlin Bohousa Vojačeka na rijeci Toplici i nazvao ga je "Jama". Mlinaru je dao ilegalno ime Jamar. Iako je bila između ustaškog uporišta u Garešnici i sjedišta kulturbunda u Hrastovcu, neprijetalji za nju nisu saznali. Tu su se održavali sastanci s partijskim i vojnim rukovodiocima, dogovarale akcije, tražila rješenja za probleme i donosile odluke.

      Zadatak da pripremi i otpočne borbu za oslobođenje zemlje od okupatora i njegovih slugu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, dr. Pavle Gregorić je dobio na sjednici Centralnog komiteta Komunističke Partije Hrvatske (CK KPH) koja je održana 5.5.1941. godine u Zagrebu, dan nakon značajnog Majskog savjetovanja Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije pod Titovim rukovodstvom.

      Pred njim su bila tri osnovna zadatka:

konsolidirati i za izvršavanje zadataka osposobiti partijske ćelije i teritorijalana partijska rukovodstva,

osnovati borbene grupe i partizanske jedinice za otpočinjanje oružane borbe i

intenzivnom agitacijom u narodu osnivati masovne antifašističke organizacije i odbore radi stvaranja masovne baze za Narodnoslobodilačku borbu.

      O NDH, Paveliću i ustašama nećemo trošiti vrijeme. O tome, tko hoće, zna se dovoljno. Narod Bjelovarsko-bilogorske županije to je mogao shvatiti samo 16 dana poslije Kvaternikovog proglašenja NDH. Nakon pokolja Srba u Gudovcu i masovnog hapšenja Srba u Grubišnom Polju i osnivnja logora "Danica" u Koprivnici.  Divljački pokolji Srba, palež i pljačka jevrejske i srpske imovine, sistematsko uništavanje Jevreja i Roma u cijeloj NDH bacilo je zemlju u barbarstvo.

        Uostalom, svi narodi i narodnosti na prostoru Jugoslavije su imali svoje sluge okupatora, svoje kvislinge. Mnogi su povjerovali u nepobjedivost Trećeg Rajha. Tad je najgori ljudski ološ došao u mogućnost da se dokopa vlasti i iživi najniže strasti.

      Uvijeti za pokretanje oružane borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji su bili iznimno teški. Manje zbog relativno guste mreže puteva i ustaških uporišta a više zbog općepolitičke situacije.

       Do rata u Banovini Hrvatskoj na vlasti je bila dobro organizirana Hrvatska seljačka stranka (HSS) na čelu s vođom Vlatkom Mačekom. Stranka je imala i svoju stranačku vojsku- Seljačku i Građansku zaštitu s oko 200 000 članova. U Seljačku zaštitu su se uspješno infiltrirali frankovci i ustaše. Na zadnjim izborima 1940. godine za HSS je glasalo 80-90% Hrvata. Koju ideologiju i koji program ima Ante Pavelić Maček je znao. S njim je surđivao tridesetih godina ali je radi Pavelićevog  ekstremizma i suludog programa s njim raskinuo sve veze. Ipak je Vlatko Maček 10. travnja 1941.g. uputio poziv članovima HSS-a da podrže ustašku vlast i poglavnika Antu Pavelića. I katolička crkva je učinila isto pozivom nadbiskupa Stepinca svećenstvu i vjernicima, da podrže novu vlast i Poglavnika. Nadbiskup Stepinac je znao tko je i što namjerava Ante  Pavelić i koji je bio program ustaškog pokreta. Morao je znati i radi toga, što je izvjestan broj njegovih svećenika bio aktivno uključen u ustaški pokret. To je imalo teške posljeduce. To je dobrim dijelom omogućilo ustašama da u veoma kratkom roku preuzmu vlast i konsolidiraju režim preuzimanjem cjelokupnog državnog aparata bivše države, na od okupatora dobijenom teritoriju. Desno orijentirani haesesovci su se uključili u ustaški pokret. Osnovna masa pristaša HSS-a i hrvatskog naroda je, poslije početnog oduševljenja proglašenjem države, ubrzo zauzeo pasivan stav isčekivanja prema nastalom stanju.

       Okupacijom i komadanjem Jugoslavije prestale su djelovati sve građanske političke stranke. Njihove vođe su nestale s političke scene. Jedino je Komunistička partija Jugoslavije i u njenom organskom sastavu Komunistička partija Hrvatske ostala s narodom. KPJ nije priznala političke posljedice ratnog poraza. Na cijelom teritoriju Jugoslavije je pristupila oraniziranju i početku narodnooslobodilačkog rata.

         Bez obzira na izvanredno teške i opasne uvjete, po dolasku na teren Dr. Pavle Gregorić počeo je ostvarivati preuzete zadatke.

       Prvo se pristupilo konsolidaciji partijskih rukovodstava i partijskih ćelija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Već 20. 5. 1941. g. pod njegovim rukovodstvom je održano partijsko savjetovanje za okrug Čazma. Savjetovanje je održano u Šarampovu Gornjem u kući Alojza Vulinca, a 5.6.1941. g. održano je partijsko savjetovanje, isto pod rukovodstvom dr. Pavla Gregorića, na Kalniku u jednom slikarskom ateljeu za Okrug bjelovarski. Nakon tih savjetovanja obnovljena su partijska rukovodstva od okružnih do općinskih komiteta. Osnaživane su partijske ćelije prijemom u  Komunističku partiju novih članova i širenjem  mreže simpatizera. Kao pomoć su u okrug Bjelovara došli iskusni partijski radnici kao Ivan Božičević i Zvonko Brkić. Organizacije Komunističke partije su pripremljane za izvršavanje zadataka, za pokretanje oslobodilačke borbe na području sjeverozapadne Hrvatske.

       Prve borbene akcije i sabotaže su izveli članovi KP i SKOJ-a. Svaka ta akcija je imala veliki odjek u narodu i pokazivala je da je borba moguća te da boraca ima i da će ih biti sve više. Borci prvih partizanskih jedinica na Kalniku, bjelovarske Bentine grupe, prve i druge garešničke grupe i Moslavačke čete, su bili  članovi partije i SKOJ-a. Iznimno su na Bilogori nastale dvije borbene grupe koje nije osnovala partija. To su Gecina grupa koja je djelovala  oko Grubišnog Polja i Rezbarova grupa koja je djelovala oko Severina, ali su se i one brzo povezale s Partijom i uključile u organiziranu borbu.

      Jednom započeta borba se više nije mogla zaustaviti. Sve brojnijim uključivanjem novih boraca iz naroda osnivane su snažnije patrizanske jedinice. Taj  proces je u ovim krajevima završio formiranjem X. Zagrebačkog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

      I treći zadatak, koji je bio osnovni uvijet da Narodno-oslobodilačka borba preraste u općenarodni pokret, izvršavan je istovremeno s prva dva.

      Na osnovu Okružnice br. 3 CK KPH-e od 30.9.1941. godine Pavle Gregorić je razradio Plan formiranja odbora Narodno-oslobodilačkog fronta, kao masovne osnove borbenih jedinica i Narodno-oslobodilačkih odbora (NOO-i) kao osnovnih organa narodne vlasti. Već sredinom listopada 1941. godine osnivaju se prvi odbori Narodno-oslobodilačkog fronta i Narodno-oslobodilački odbori. Za masovno organizirano uključivanje žena u NOP osnovani su odbori AFŽ-a,- Antifašističkog fronta žena.

       U Narodno-oslobodilački front ( kratko-Front), Narodno-oslobodilačke odbore, AFŽ su bili uključeni rodoljubi, spremni za borbu bez obzira na nacionalnost, vjeru, spol ili raniju političku pripadnost. Odbori su osnivani istovremeno u selima pod kontrolom partizana i u selima i gradovima pod kontrolom okupatora i NDH-e kao ilegalni odbori Fronta i NOO-i. Do kraja 1941. godine u Hrvatskoj je djelovalo 677 NOO-a, do kraja 1942. g. 1609 a do kraja 1943. godine 4956. U sjeverozapadnioj Hrvatskoj 1147.

        Osnivanje Narodno-oslobodilačkih odbora i njihov razvoj u vertikali osnivanjem općinskih, kotarskih i okružnih NOOA-a imalo je bitan historijski značaj. Taj proces je završio prvim zasjedanjem i osnivanjem Zemaljskog  antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske-ZAVNOH-a 13. lipnja u Otočcu i 14. na  Plitvičkim jezerina 1943. godine. Drugo zasjedanje ZAVNOH-a je održano 12. do 15. listopada 1943. u Plaškom.

       Na trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 8. i 9. svibnja 1944. godine ZAVNOH je proglašen vrhovnim predstavničkim, zakonodavnim i izvršnim tijelom Demokratske  Hrvatske. ZAVNOH je postao jedini državni Sabor Hrvatske i predstavnik njenog suvereniteta.

      Na četvrtom zasjedanju u Zagrebu 24. i 25. VII 1945.g. ZAVNOH je promijenio ime u Narodni Sabor Demokratske Hrvatske.

       Republika Hrvatska je nastala u antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi naroda Hrvatske od 1941.do 1945.godine. Tu borbu su vodili i tom borbom su rukovodili komunisti organizirani u KPH kao organskog dijela KPJ pod vodstvom Josipa Broza Tita. Ta borba je antifašizam i njeni učesnici su antifašisti. Ista ta borba je bila rat protiv svih okupatora i kvislinških snaga bez obzirana na njihov formalni status. U toj borbi, na području današnje Republike Hrvatske, poginulo je 58 3oo Hrvata kao borci narodno oslobodilačkog rata, kao partizani  i kao žrtve ustaškog terora, ali i 26 000 kao ustaše  i 19 000 kao domobrani. Srba je kao partizana i žrtava  ustaškog terora poginulo ili stradalo 126 000, a kao četnici 3 500. Ta borba je bila i građanski rat, a građanski rat je najgori i najsuroviji oblik rata s dugoročnim posljedicama. * ( na pr. U SAD je grđanski rat završio 1865.g. a sada, kao reakcija na postojeće krize, u južnim državama dio građana demonstrativno oblači uniforme vojske Konfederacije.)

      Povijest je znanost koja znanstvenim metodama dolazi do povijesne istine.  Povijesna istina se ne utvrđuje deklaracijama, uredbama i izjavama  državnih i političkih dužnosnika. Falsifikati, izmišljotine, revizije povijesnih činjenica i medijska galama mogu imati samo kratkotrajne političke učinke na trajnu sramotu njihovih autora.

      Zato podsjetimo: da je Republički sekreterijat za upravu i pravosuđe Socijalističke Republike Hrvatske (SRH) 6. veljače 1990. g. izdao rješenje o registraciji političkih stranaka, da je Sabor SRH-e 15. veljače 1990.g. usvojio amandman na Ustav kojim je  legalizirano višestranaačje, da su prvi više- stranački izbori u SRH održani od 22. travnja do 7. svibnja 1991. g., da je referendum u RH-oj za nezavisnost održan 19. svibnja a da je odcjepljenje od jugoslavenske federacije, nezavisnost i suverenitet Republike Hrvatske proglašen 25. lipnja 1991. godine.

      Proglašenjem samostalnosti Republike Hrvatske počeo je ubrzani proces izmjene društveno- ekonomskog i političkog sistema koji je potpuna negacija ranijeg, ili provedena je kontrarevolucija, ali nije promijenjena država.

      Sve u svemu, bez obzira na medijsku galamu i izjave onih koji su si uzeli pravo određivanja povijesnih istina, Republika Hrvatska je nastala kao rezultat  antifašističke borbe naroda Hrvatske i rođena je u Topuskom 1944.godine. U toj borbi i narod sadašnje Bjelovarsko-bilogorske županije imao je svoj časni udio.

        Slava svim stradalim žrtvama i borcima za slobodu .

                                                                                               juni 2016.

                                                                                               prof. Rastko Pražić

       * Vladimir Žerjavić: " Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu"  srt.154.

                                          Podaci su uzeti za ilusraciju karaktera rata .