Komemoracija i parastos u Voćinu
Nakon polaganja vijenaca okupljeni su se uputili do ,nažalost,devastiranog spomen područja u Voćinu,te kod mjesta stradalništva položili vijence.
TEKST O GENEZI DOGAĐANJA:
Četrnaesti januar
Noću, 11./12. januar 1942. godine krenuli su borci Karaulinog voda, u sastavu II. Čete I. slavonskog bataljona NOP-a, koja se nalazila u šumi blizu Sekulinaca. Odlučeno je da se Voćin zaobiđe sa istočne strane. No, prilikom prijelaza Voćinke, kod tadašnjeg Sauhamelovog mlina, mlinarov pomoćnik je primijetio kolonu, a ujutro je vidio tragove pa je o svemu tome obavijestio ustaše u Voćinu. Borci su se, ne sluteći nikakvu opasnost, smjestili u kući i na štaglju simpatizera Stojanović Miloša i Steve u Zubićima, tri kilometra daleko od Voćina.
Umorni od napornog noćnog puta, odlučili su da se tu odmore preko dana, a sljedeće noći da krenu dalje. Vod je imao u to vrijeme 32 borca. U Zubićima su ih dočekali Đuka Skender Domobran, Lazo Oljača u Pero Bogatić iz Cabune, borci II. Čete, koji su došli da ih odvedu u sastav čete.
U 11:30 sati 12. januara 1942. godine, iz Voćina je krenulo 30 ustaša i domobrana u potjeru za Karaulinim vodom. Krećući se tragom, koji su borci prethodne noći ostavili u snijegu stigli su oko 13:00 h do zaseoka Zubići. Borci, iako iznenađeni na spavanju, brzo su se snašli i otvorili vatru na napadače. Borba je trajala oko dva sata. Ubijeno je pet ustaša, a dvojca su ranjena, od kojih je jedan naknadno umro. Borci su se povukli prema Papuku, a ustaše se vratile u Voćin i tu sačekale pojačanje, koje je stiglo iz Osijeka, Belišća i Virovitice. Sakupilo se oko 300 ustaša uz oružništvo i domobrane.
Ujutro 13. januara ustaše su opkolile Kometnik i Dobriće, ušli u ta sela bez borbe i počeli premetačinu i pljačku. Narod su tjerali prema školi u Kometniku.
Kuće iz kojih je prethodnog dana pružan otpor, spalili su, a žitelje tih kuća i one koji su pokušali bježati na licu mjesta pobili, poklali ili pobacali žive u vatru. Na taj način pobijeno je 28-ero muškaraca, žena i djece. U početku su imali namjeru samo da stanovnike Kometnika i Dobrića otpreme u logor u Zdence. Kako tamo nije bilo mjesta, žene i djecu su pustili kući, a muškarce poveli u Voćin.
Na putu prema Voćinu vršena su mučenja, od lijeganja u snijeg, udaraca kundacima sve dok nisu stigli pred općinsku zgradu. Tu su ih na vratima , sa obje strane, dočekivali ustaše i tukle kundacima , što je nastavljeno i u dvorištu.
Nakon toga, koliko ih je moglo stati, zatvorili su ih u podrum, a ostale u nekakav magazin. Budući da ih u podrumu nisu mogli tući, oko 10 sati uvečer sve su ih istjerali napolje i ponovno tukli. Tako su u taj mali podrum natjerali oko 150-ero ljudi, a ostale u magazin. Do jutra se pogušilo oko 50 ljudi, a preživjele su u grupama tjerali na streljane.
Desetak ih se spasilo, jer su ih ustaše ostavile da pokopaju svoje suseljane.
Jeziv i tužan je bio pokop koji su ustaše organizirale sljedećeg dana. Smrznuta, iznakažena tijela naslagana kao da su drva na saonice vožena su istočno od Voćina, gdje su nabacana u zajedničku grobnicu pokraj rijeke Voćinke.
Bio je to do tada, najveći pokolj nevinog stanovništva u Slavoniji.
FOTOGRAFIJE:
