Aleksandar, Aco, rođen je 1912. u Bjelovaru gdje je završio Srpsku osnovnu školu, a potom maturirao 1930.g. u Državnoj realnoj gimnaziji. Studirao je šumarstvo u Beogradu. Razigran u humoru jednako kao i u napadu Građanskog, trener plivanja i stolnog tenisa, vrstan urednik bjelovarskog Vjesnika, sportskog tjednika i zabavnih novina.

 Milan, Baja, rođen je godinu dana kasnije. Kao i stariji brat prošao je Srpsku osnovnu potom Državnu realnu, a zatim završio pravo u Zagrebu. Vratio se u Bjelovar i otvorio advokatsku kancelariju, oženio Ana-Hildom Šarko Bakić sa kojom je 1939. dobio kćer Tatjanu. Već 1936. primljen je za člana Komunističke partije, a godinu dana kasnije izabran je za sekretara Okružnog komiteta KPH u Bjelovaru da bi kasnije postao sekretar Gradskog komiteta. Milan je neumorno gradio bjelovarski politički život i kroz društva "Seljačko kolo" i  "Sokol". Zborovođa Baja ostao je upamćen i po nogometaškoj spretnosti u Građanskom. 

 Nikola Nik je rođen 1916. godine i poput Milana je završio iste škole i u konačnici se zaposlio kao diplomirani pravnik na bjelovarskom sudu. Bio je također izuzetno svestran, a za Građanski je odigrao 200 utakmica.

 Slobodan Čačko je rođen 1919. godine i nakon Srpske osnovne i Realke upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Već tokom gimnazijskog doba susreo se sa naprednim idejama i 1937. je godine postao član SKOJ-a. U povijesti svoje škole ostao je i pisani trag o njemu zbog ukora uslijed "nepristojnog ponašanja". Ostaće u napomeni zabilježeno: "ponekad surov, neodgojen, u učenju ne zadovoljava, ali je sposoban". Mladi revolucionar je očito dirao u nerv pripadnika prorežimskih školskih autoriteta. 

 Braća Bakić su svoj Bjelovar činila gradom. Mladost, progresivnost, posvećenost, umreženost i mnogo toga drugog ostalo je iza naočitih i spretnih mladića. Njihova nacionalna pripadnost ih nije ometala u političkom rasuđivanju budući da nisu odobravali monarhističko uređenje i obespravljenost siromašnih. Jednako tako svoje su srpstvo nosili na najbolji mogući način bez ekskluzivnog ponosa a na radost prije svega svom zavičaju. Išli su ispred svoga vremena i stoga nisu mogli prozreti njegove najgore sinove i kćeri. Odvedeni su iz svoje kuće, prognani iz svog grada, mučeni prebijanjima i poniženjima kakva vjerojatno nisu mogli ni pojmiti. Progonstvom braće Bakić iz Bjelovara Bjelovaru je oduzet njegov gradski obris. Uništavanjem originalne ploče i preimenovanjem ulice njima posvećene Bjelovar po drugi put odrekao svog dostojanstva. Danas najbolji baštinici njihovog naslijeđa vraćaju dostojanstvo ovoj kući i svome gradu i na tome im velika hvala, a Aleksandru, Milanu, Nikoli i Slobodanu Bakiću neka je slava i vječni spomen.

FOTOGRAFIJE:

123NEXT